Može li prekid vatre opstati?

Kada je predsjednik Sjedinjenih Država Donald Tramp prošlog vikenda poslao američke bombardere da napadnu iranska nuklearna postrojenja, računao je na to da može pomoći Izraelu da oslabi nuklearni program Teherana, a da pritom ispuni svoje dugogodišnje obećanje da neće uvući SAD u dugotrajan rat.

Samo nekoliko dana kasnije, Trampovo iznenadno saopštenje o sporazumu o prekidu vatre između Izraela i Irana sugeriše da je možda bombardovanjem natjerao vladare u Teheranu da se vrate za pregovarački sto, ocjenuje agencija Rojters.

Međutim, ostaje duga lista velikih neodgovorenih pitanja, među kojima je najvažnije da li bilo kakav prekid vatre zaista može stupiti na snagu i opstati između dva ogorčena neprijatelja čiji je višegodišnji sukob prerastao u vazdušni rat obilježen međusobnim napadima tokom proteklih 12 dana.

Tvrdnja o trajnom miru odmah demantovana

Uprkos tome što je Tramp izjavio da je Izrael, po njegovom naređenju, obustavio napade kako bi sačuvao tek uspostavljeni prekid vatre, juče su u Teheranu odjekivale eksplozije usljed izraelskih vazdušnih udara. Iz kabineta premijera Benjamina Netanjahua potvrdili su da je Izrael gađao radarsku stanicu u blizini Teherana, navodeći da je to bio odgovor na iranske rakete ispaljene tri i po sata nakon što je prekid vatre trebalo da stupi na snagu.

Tramp, na putu ka samitu NATO-a u Holandiji, kritikovao je Izrael koristeći psovku u neuobičajenom istupu protiv saveznika čijoj se vojnoj kampanji pridružio samo dva dana ranije. “Svi avioni će se okrenuti i vratiti kući, uz prijateljski ‘avionski pozdrav’ Iranu. Niko neće biti povrijeđen, prekid vatre je na snazi!” napisao je Tramp na svoj društvenoj mreži. To je uslijedilo nakon prethodne objave u kojoj je poručio: “Izraele. Ne bacaj bombe. Ako to uradiš, to je ozbiljno kršenje. Vratite svoje pilote kući, odmah!”

Trampovo saopštenje o prekidu vatre uslijedilo je samo nekoliko sati nakon što je Iran ispalio rakete na američku vazdušnu bazu u Kataru, ne izazvavši žrtve, kao odmazdu za to što su SAD tokom vikenda bacile bunker-baster bombe na iranska podzemna nuklearna postrojenja.

Zvaničnici Trampove administracije ocijenili su da je iranski odgovor u ponedjeljak bio pažljivo odmjeren kako bi se izbjegla dalja eskalacija sa SAD, kazali su za Rojters upućeni izvori.

Iranski predsjednik Masud Pezeškijan izjavio je juče da Teheran neće prekršiti sporazum o prekidu vatre osim ako to ne učini Izrael, objavio je iranski državni medij Nournjuz. “Teheran je spreman da pregovara i brani prava iranskog naroda za pregovaračkim stolom”, kazao je Pezeškijan.

Ostaje da se vidi da li će prekid vatre opstati, a čak i ako Tramp uspije da ga ponovo uspostavi, njegova smjela tvrdnja od ponedjeljka veče da je obezbijedio trajan mir i “da Izrael i Iran više nikada neće pucati jedan na drugog” brzo je demantovana, ocjenjuje britanski “Gardijan”. Još uvijek su nepoznati, i nijesu pomenuti u Trampovom oduševljenom postu na društvenim mrežama kojim najavljuje skori “potpuni i sveobuhvatni prekid vatre”, uslovi koje su dvije strane dogovorile; da li će SAD i Iran obnoviti propale pregovore o nuklearnom programu; kao i sudbina iranskih zaliha obogaćenog uranijuma, za koje mnogi stručnjaci vjeruju da su možda preživjele američku i izraelsku bombašku kampanju.

Gdje je obogaćeni uranijum?

Sudbina iranskog nuklearnog programa i pokušaji Sjedinjenih Država i Izraela da ga unište, prema pisanju “Fajnenšl tajmsa” (FT), mogli bi da zavise od više od 400 kilograma uranijuma u Iranu, obogaćenog do nivoa malo ispod vojnog kvaliteta.

Nakon što su američki bombarderi bacili bombe na glavna nuklearna postrojenja Islamske Republike, Tramp je izjavio da su “ključni objekti za obogaćivanje nuklearnog materijala potpuno i temeljno uništeni”.

Nema sumnje da su lokacije koje Teheran koristi za proizvodnju visoko obogaćenog uranijuma pretrpjele ozbiljnu štetu.

Međutim, dok Trampova administracija sprovodi procjenu štete, ključno pitanje biće da li je iranski program uništen ili je samo potisnut u manja, tajna postrojenja koja je teže otkriti.

Odgovor, prema pisanju FT-a, u velikoj mjeri zavisi od toga šta se dogodilo sa iranskom zalihom od 408 kilograma uranijuma obogaćenog na 60 odsto, što je veoma blizu praga od 90 odsto potrebnog za izradu nuklearnog oružja.

“Sve se svodi na materijal i na to gdje se on nalazi”, rekao je za FT Ričard Nefju, bivši visoki zvaničnik SAD koji je radio na iranskom pitanju u administracijama Baraka Obame i Džoa Bajdena. “Na osnovu onoga što smo do sada vidjeli, ne znamo gdje je taj materijal. Nijesmo uvjereni da ćemo moći uskoro da ga pronađemo.” “Mislim da bi bilo glupo”, dodao je, “reći da je program odložen za više od nekoliko mjeseci.”

Marko Rubio, američki državni sekretar, izjavio je da “niko danima neće sa sigurnošću znati” da li je Iran pokušao ili uspio da premjesti visoko obogaćeni uranijum, ali je dodao “sumnjam da su ga premjestili, jer u ovom trenutku zaista ništa ne može da se pomjera”. “Čim neki kamion krene da se kreće, Izraelci to odmah vide, gađaju ga i unište”, kazao je Rubio.

Međutim, jedan insajder iz iranskog režima rekao je da bi bilo “vrlo naivno da smo naš obogaćeni uranijum zadržali na tim lokacijama”, dodajući: “Obogaćeni uranijum je sada netaknut”.

Zaliha uranijuma obogaćenog do 60 odsto značila bi da Teheran ima kapacitet da u roku od nekoliko dana proizvede dovoljno fisijskog materijala za izradu više nuklearnih bombi, ukoliko to odluči.

Međutim, sam proces pretvaranja tog materijala u oružje, prema riječima stručnjaka, trajao bi mjesecima, pa i do godinu.

Rizik je oduvijek bio u tome da bi nakon što Izrael pokrene kampanju bombardovanja pod izgovorom uništenja nuklearnog programa Teherana, Iran mogao tajno da premjesti zalihe na skrivene lokacije, gdje su već bile tajno postavljene napredne centrifuge.

Nefju je rekao da nas “sve te nepoznanice pomalo ubijaju”. “Ako imaju postrojenje za konverziju uranijuma... i ako su uspjeli da obogate do 90 procenata u Fordou prije nego što je bio napadnut, i imali su osam ili devet dana, to je potencijalno dovoljno za dvije bombe od po 90 procenata”, rekao je.

Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja uspješno su razvile tajne nuklearne programe uprkos strogom nadzoru i ograničenjima koje su nametnule SAD.

Sima Šajn, bivša stručnjakinja za Iran u Mosadu, izraelskoj obavještajnoj agenciji, izjavila je da je uvjerena da je Iran premjestio obogaćeni materijal. “Negdje imaju dovoljno obogaćenog uranijuma, i negdje su prebacili neke od naprednih centrifuga, kako bi im jednog dana omogućili da dođu do nuklearnog oružja”, rekla je Šajn. “Program nije potpuno uništen, bez obzira na to šta Amerikanci kažu.”

Jedan izraelski zvaničnik izjavio je da bi ukoliko Teheran i Vašington obnove pregovore o omogućavanju Iranu da ima mirovni program nuklearne energije, Netanjahu mogao insistirati da Teheran preda sav visoko obogaćeni uranijum, koji bi zatim bio transportovan i uskladišten van zemlje.

Direktor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grosi kazao je da je američko bombardovanje vjerovatno nanijelo “veoma značajnu” štetu podzemnim djelovima iranskog postrojenja za obogaćivanje uranijuma u Fordou, iako još niko ne može precizno utvrditi razmjere te štete.

“U ovom trenutku niko, uključujući i IAEA, nije u poziciji da u potpunosti procijeni štetu nanijetu podzemnim djelovima postrojenja u Fordou”, rekao je Grosi u saopštenju na vanrednom sastanku Upravnog odbora IAEA, koji broji 35 članica.

Trampov veliki rizik

Što se Trampa tiče, njegova odluka da bombarduje iranska nuklearna postrojenja označila je korak koji je dugo obećavao da će izbjegavati, vojnu intervenciju u velikom inostranom ratu.

U najvećem i potencijalno najrizičnijem spoljnopolitičkom potezu tokom svog predsjedničkog mandata, Tramp je računao ne samo da može uništiti ključno iransko nuklearno postrojenje u Fordou, već i da će izazvati samo odmjereni odgovor Teherana protiv SAD.

Postojala je bojazan da bi Teheran mogao odgovoriti zatvaranjem Ormuskog moreuza, najvažnijeg naftnog koridora na svijetu, napadima na više američkih vojnih baza na Bliskom istoku i aktiviranjem svojih saveznika protiv američkih i izraelskih interesa širom svijeta.

Ako Tramp uspije da deeskalira sukob između Izraela i Irana, mogao bi da smiri buru kritika kongresnih demokrata i umiri antiintervencionističko krilo svoje republikanske MAGA baze, koje se protivi bombardovanju.

To bi mu, takođe, omogućilo da se ponovo fokusira na političke prioritete poput deportacije migranata bez dokumenata i vođenja carinskog rata protiv trgovinskih partnera.

Međutim, Tramp i njegovi saradnici neće moći da ignorišu Iran i pitanja koja ostaju otvorena, ocjenjuje Rojters.

“Može li prekid vatre opstati?” upitao je Denis Ros, bivši pregovarač za Bliski istok u republikanskim i demokratskim administracijama. “Da, Irancima je potreban, a Izraelci su u velikoj mjeri već djelovali u skladu sa listom ciljeva izraelskih odbrambenih snaga (IDF).”

Međutim, prepreke i dalje postoje. “Iran je ozbiljno oslabljen, ali kakva je budućnost njegovog nuklearnog i balističkog programa? Šta će se desiti sa zalihama visoko obogaćenog uranijuma? Biće potrebni pregovori, i oni neće biti laki,” rekao je Ros.