Zoran Predin, slavni slovenački muzičar i umjetnik koji je proveo 43 godine u legendarnom bendu “Lačni Franz” i postigao mnoge uspjehe, priznat je u regionu kao čovjek velikog muzičkog talenta. On u intervjuu za “Vijesti” otkriva kakvu je zaostavštinu ostavio “Lačni Franz”, upozorava na kulturološku prijetnju vještačke inteligencije, kao i kakav je utisak biti centar jednog igrano-dokumentarnog filma.
Zoran Predin, legendarni slovenački pjevač, kazao je “Vijestima” da je čudan osjećaj biti centralni fokus dokumentarnog filma o svom životu. Igrano-dokumentarni film “Praslovan”, je bio izveden prošle sedmice u Centru kulturnih zbivanja Ribnica, a u okviru Underhill festivala, pred mnogobrojnom publikom. Predin dodaje da iako je film odlično urađen, on ne može potpuno prikazati sve aspekte njegovog života i karijere.
“To je film. To je igrano-dokumentarni film. On mora biti priča. O nekoj karijeri, o nekom čovjeku i o nekom vremenu, i mislim da je u ‘Praslovanu’ apsolutno dobro uspjelo. Međutim, tu se ne smijemo zavaravati. Puno toga nije rečeno. Jer u funkciji priča je jednostavno da za neke stvari nema prostora. Priča mora imati svoj smisao”, kazao je Predin.
On dodaje da bi se, zavisno od narativnih uglova, moglo napraviti još tri ili četri dokumentarna filma koji govore drugačije priče.
“Vjerovatno bi mogli napraviti još tri ili četri drugačija dokumentarna filma. A kroz neku drugu priču. Kada si glavni junak takve priče doživljavaš stvari iz prvog lica i gledao sam tu priču svojim očima. Sada gledam iz pozicije treće osobe. Gledam sebe u nekim situacijama i to čudan osjećaj. Međutim sada vidim puno toga što tada nisam primjetio”, objasnio je Predin.
Govoreći o zaostavštini benda “Lačni Franz”, Predin je kazao da za sobom ostavljalju osnovne vrijednosti, ali i pjesme koje žele da promijene svijet.
“Te nekakve osnovne vrijednosti, ako je neko odlučio da bude kantautor, da živi od svojih pjesama, onda bi te pjesme trebale biti takve koje nose poruku, a poruke moraju biti takve da žele promijeniti svijet na bolje, moraju biti kritične na razno razne načine”, istakao je Predin.
Dodao je da su “Lačni Franz” voljeli ljudi koji su sa njima bili srodne duše i koji su voljeli njihov stil.
“Lačni Franz i naših devet albuma su bili takve sorte da su nas voljeli ljudi koji su sa nama bili srodne duše, kojima je nešto značio naš humor, nešto naša provokacija, nešto naša angažovanost i te stvari. Tako da ja mislim da je u ovo vrijeme vladavine tog nekog fizičkog i psihičkog marketinga kojeg smo uvezli zajedno sa tom demokratijom, da je najgore prošlo. Sada su neke stvari već providne i mislim da niko više ne vjeruje da je kvalitet nešto što je dobilo najviše lajkova”, nada se Predin.
Predin je objasnio da je u početku njegove karijere preskakanje jezičke barijere bilo najvažnije za uspjeh u bivšoj Jugoslaviji, ali sada su drugačija vremena.
“Da, tu je i jezička barijera, to je bilo možda najvažnije za početak da se ta barijera preskoči, ali da, tu je ta problematika, ko sluša tekstove i da je sada u najnovije vrijeme taj radio frendli format od 3 minuta, zapravo onemogućio sadržajne tekstove. I mislim da je internet sada, dok je još koliko-toliko slobodan, jedna dobra opcija da se neka nova scena i kroz razno-razne portale ponovo vrati”, kazao je Predin.
U komparaciji Crne Gore sa Slovenijom, posebno u sličnostima poput geografije i slovenskog porijekla, Predin nalazi mnoge sličnosti.
“Slažam se, u mnogim stvarima smo slični i pokazali smo da je ponekad to, činjenica da si mali, prednost, jer se možeš unutar svoje male veličine, tako da kažem, bolje organizovati. Saradnja nas malih pod navodnicima može dovesti do odličnih rezultata, jer mi jedni druge ne ugrožavamo, a pogotovo ako ostanemo dosta pacifistički prema svojim susjedima. Znači, nemamo nikakve želje da svojim armijama štetimo bilo kome, jer to baš zvuči kao šala i to jeste šala” kroz osmijeh je kazao Predin.
On dodaje da se u Crnoj Gori nalazi muzički potencijal koji nije prepoznat zbog osrednjih medija.
“Ja mislim da to što osrednji mediji ne pišu o novom crnogorskom talasu kvalitetnih mladih bendova, to ne znači da ih nema. Treba ih samo potražiti, treba ih pronaći i baš o tome govorim, pošto osrednji mediji su uvijek problematični zbog toga jer njima vlada ili kapital ili država, alternativni mediji su gdje treba tražiti nove stvari, tako da to što prividno u prvom planu nema poslije Njegoša ništa bolje, to je sada samo pitanje, tako da kažem, legendarni Njegoš ostaće netaknut, a pojaviće se novi mali Njegoši”, analizira muzičku scenu Predin.
Komentarišući svoje prethodne izjave u “Vijestima”, Predin je kazao da su ljudi sposobni da prevaziđu negativne medijske mitove, i pored malicioznih uticaja.
“Ti mitovi su uvijek uzbudljivi, pošto mediji vole mitove koji prodaju medije, i ako ih nema, oni čak mogu izmisliti ili se mogu negdje zakačiti za nešto, pa od toga stvoriti nekakav novi mit ili nešto o čemu se piše i čita. Ja mislim da, kako se kaže, dječje bolesti naše demokratije su u zalasku i da se više ne pada na finte tih mitova i tih stvari, da se neke te stvari vraćaju u normalu, da je tradicionalan način života, otkrivanje vlastitog identiteta sada jasno i svima dostupno, i da se iz toga više ne može raditi i još nadograđivati nekakav štetni nacionalizam. Svi smo naučili što je naš identitet i to prihvata svako na intimnom nivou koliko sam želi, a ostalo je stvar razmišljanja vlastitom glavom. Mi koji to radimo, nemamo problema s tim”, objašnjava Predin.
Predin upozorava da danas mitovi nisu tolika opasnost, ali manjak razumijevanja za istorijski kontekst i jaka politička korektnost može biti štetna po kulturu.
“Ja bih u to sve skupa upleo i nekakav bonton, nekakav smisao za humor, i recimo, erotiku kao sredstvo za borbu protiv pornografije. Neke stvari su se jednostavno promijenile. Neke pjesme koje smo pjevali u ‘80-im, koje su imale erotski sadržaj, danas su neprimjerne, jer su postale uvredljive. Ja se slažem da svako vrijeme ima te neke svoje korektnosti koje su proizašle iz konkretnih stvari, recimo, pokret ‘MeToo’, iskorištavanje žena, patrijarhalnost koji je sistem koji nema šta tražiti u 21. vijeku, kada smo shvatili da smo, zapravo, i mi muškarci feministi i u tom trenutku dolazimo do te neke potpuno nove situacije”, ističe Predin.
On dodaje da je ta situacija komplikovana, ali da od nas zavisi da sami procijenimo situaciju, inače možemo oštetiti našu kulturu.
“Moramo, jednostavno, sami presuditi koja, zapravo, količina političke korektnosti u ovom vremenu ima smila, a koja količina je štetna. Pogotovo je štetna ta koja sili neke stvari, kao da se popravljaju romani koji su napisani prije 150 godina, pa se sada iz njih izbacuju neki pasusi koji danas nisu politički korektni. To je zločin. A sa druge strane, objektivno treba shvatiti da nisu svi upoznati sa prošlim vremenima i nekim vrijednostima koje su tada važile i mogu nedostatak takve političke korektnosti danas nekog vrlo teško uvrijediti. I teško je biti pametan oko toga, ali ja mislim da je shvatanje bontona u tom primjeru apsolutno nužna stvar”, savjetuje Predin.
Nastavljajući analizu postmodernog doba, Predin je kazao da ljudska kreativnost i ljudski dodir daju veći kvalitet od vještačke inteligencije.
“Analognost je po meni spas ljudskosti u tim stvarima. Vještačka inteligencija koja je superiorna u mnogim stvarima ima tu manu da je vještačka, da nije ljudska, tako da biće i jednog i drugog. Svako će sam odlučiti da li mu je živa svirka sa nekim akustičnim instrumentom ili električnom gitarom ono što njegovu dušu napuni ili će tehnološka superiornost biti nešto što će ga dovesti u sedma nebesa. To je stvar pojedinca”, kazao je Predin.
Kritikujući vještačku inteligenciju i njenu ulogu u sadašnjoj muzičkoj industriji, Predin je istakao da motiv ljubavi u pjesmama ostaje vrlo ljudski.
“Vrlo je teško napisati jednu dobru originalnu ljubavnu pjesmu. Ima ih milijarda. Vrlo iskrenih, neke su čak i vrlo dobre. S druge strane, ljubav je jedna stvar koja još ima pozitivan status. Lenonovski status, ako želite. U međuljudskim odnosima zapravo nosi tu štafetu kroz generacije. Ja se ljubavi ne plašim. A neki se plaše ljubavi. Jer se čini da nešto vlada tvojim umom i osjećanjima, i da je to nešto što pametan čovjek ne smije dozvoliti. I nemaju hrabrosti zaljubiti se. Ljubav je strahovita energija. Ona je neka osnovna ljudska stvar. Vještačka inteligencija nema mogućnosti da se zaljubi, makar ne još”, zaključuje Predin.
Bonus video:
