Nedavno uskraćivanje kvoruma na Odboru za antikoropciju poslanika vlasti, ali i ranije slične primjere, manji broj premijerskih satova od predviđenih i nezakazivanje kontrolnih saslušanja, sagovornici “Vijesti” ocjenjuju kao bježanje od odgovornosti, kukavičluk i žrtvovanje kontrolne funkcije Skupštine partikularnim interesima.
Skupštinsko tijelo kojim predsjedava Jevto Eraković (DPS) u srijedu se nije moglo izjasniti o antikorupcijskim aspektima Zakona o potvrđivanju sporazuma o saradnji u oblasti turizma i razvoja nekretnina između Vlade Crne Gore i Vlade Ujedinjenih Arapskih Emirata, jer se nijedan predstavnik partija vladajuće većine nije pojavio.
Najveća partija u vlasti, Pokret Evropa sad (PES), istog dana je saopštio da “neće da daju legitimitet diskreditaciji ključnih investicionih projekata samo zato što DPS nije u prilici da njima upravlja po staroj matrici, na štetu države i u korist moćnika”.
Sa druge strane, parlamentarci Dragan Bojović (Demokratska narodna partija), Marko Kovačević (Nova srpska demokratija) i Jasmin Ćorović (Bošnjačka stranka) su odsustvo opravdali privatnim i porodičnim razlozima, dok Momčilo Leković (Demokrate) nije odgovorio na pitanje “Vijesti” zašto ga nije bilo na sjednici.
Slične prakse dešavale su se i ranije. Poslanici vlasti su uskratili kvorum na sjednici istog odbora u oktobru, kada je trebalo da se raspravlja o izvještaju Balkanske istraživačke mreže (BIRN) o monitoringu potrošnje sredstava elektroenergetskih kompanija u državnom vlasništvu, ali i u aprilu prošle godine na Odboru za evropske integracije, kada su opozicioni parlamentarci htjeli da zatraže kontrolno saslušanje tadašnjeg ministra vanjskih poslova Filipa Ivanovića i ministarke evropskih poslova Maide Gorčević.
Sa druge strane, Odbor za bezbjednost i odbranu je u junu odbio kontrolno saslušanje potpredsjednika Vlade Alekse Bečića, vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića i glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića, povodom sumnji u politički pritisak na rad pravosudnih organa.
Takođe, prema poslovniku Skupštine, u ovoj kalendarskoj godini trebalo je da se održe tri premijerska sata, a održan je jedan.
PREDSTAVNIČKI DOM PONIŽEN I OBESMIŠLJEN
Nekadašnja poslanica i potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak za “Vijesti” kaže da je “predstavnički dom građana potpuno obesmišljen i ponižen”.
“Nažalost, izgleda da su se vlasti dokopali oni koji smatraju da je u politici sve dozvoljeno, posebno iz pozicije moći i upravo tako se i ponašaju. Narodski rečeno, ‘uzbičili’. Zato je predstavnički dom građana potpuno obesmišljen i ponižen”.
“Iako bi vlast trebalo da podrazumijeva mudrost, državničko ponašanje, ozbiljnost i odgovornost, traženje kompromisa i najboljih rješenja, mi svjedočimo potpunom odsustvu svega toga. Svako vuče na svoju stranu, a glavno vezivno tkivo koalicije na vlasti je strah od gubitka zaposjednutih fotelja”, dodaje nekadašnja poslanica.
KONTROLNA ULOGA ŽRTVOVANA NA OLTARU PARTIKULARNIH INTERESA
Saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO) Nikola Mirković ističe da je kontrolna uloga Skupštine žrtva partikularnih interesa.
“Očigledno se radi o dogovoru vladajućih partija da zbog svojih interesa svjesno gaze ono što u demokratskim društvima predstavlja okosnicu balansa vlasti kroz sistem kontrole zakonodavne grane nad izvršnom. Shodno tome, na oltar tih partikularnih interesa se kao žrtva prilaže kontrolna funkcija Skupštine. Međutim, treba imati u vidu da se ovim ozbiljno urušavaju institucije”.
Bošnjak ističe da su “partitokratija, ogoljeni uskopartijski i lični interesi potpuno progutali nejaku crnogorsku demokratiju”.
“DPS vlast je bila ogrezla u korupciji i kriminalu, ali je imala znanje, koje je, nažalost, uglavnom usmjeravala u pogrešnom pravcu i oni su makar glumili demokratiju, dok ova umišljena, često nedorasla i dominantno neznavena većina sa sumnjivim diplomama, mnogo brutalnije, beskompromisnije, čak siledžijski gazi Poslovnik, koji je, napomenuću, ustavna kategorija i tako potpuno guši kontrolnu ulogu parlamenta”.
Ocijenila je da prosto ne može da prepozna neke doskorašnje saborce:
“Ali, mudri naš narod je rekao ‘daj čovjeku vlast pa da vidiš ko je’, i mislim da smo vidjeli i maske su pale. Ono što je činjenica da se tako ne ide u EU, a oni to dobro znaju. Retorički se zalažu, a djelima pokazuju sve suprotno, bezbroj je primjera i to nije nimalo slučajno”.
Ona ističe da onemogućavanje rada Odbora za antikorupciju proizilazi iz kukavičluka:
“Opstrukcija kontrolnih saslušanja i rada Odbora za antikorupciju govori o slabosti, manjku samopouzdanja ove vlasti, jer to je ništa drugo do bježanje od odgovornosti ili goli kukavičluk, a za to nema opravdanja. Skupština nakon promjene vlasti u izvještajima EK pohvaljivana za otvorenost i transparentnost, a sad djeluje potpuno privatizovana, hermetički zatvorena, nema dogovora, izostaju odgovori na pitanja koja javnost s pravom traži”.
I KAD GA IMA, BOLJE DA GA NEMA
Manjak sjednica posvećenih premijerskom satu Mirković smatra nedopustivim.
“Što se tiče odnosa Vlade, a prije svega premijera i pojedinih ministara, najblaže rečeno je to sve nedopustivo. Postaje loša praksa ono što bi trebalo da je izuzetak - neodržavanje premijerskog sata, a i kada se premijer ili ministri obraćaju poslanicima u Skupštini, kao i građanima koji sve to slušaju, to zvuči jako bahato i potcjenjivački, što ukazuje na nepoštovanja rada i funkcije Skupštine kao institucije, ali opet i svih onih koji to slušaju”.
Bošnjak ističe da ta zasjedanja, u rijetkim situacijama kad se događaju, nemaju odgovarajući način komunikacije.
“Sjednice namijenjene premijerskom satu i poslaničkim pitanjima su postale iznuđeni rariteti u pauzi između dva putovanja. A i kad se dese, kad vidite taj nivo komunikacije, možda i bolje da se nijesu desile”.
NIJE RJEŠENJE U POSLOVNIKU, VEĆ U ZAKONU
Odgovarajući na pitanje da li bi trebalo poslanike obavezati da dolaze na sjednice, Mirković kaže da se Poslovnik često ne poštuje, kao i da se pravila koja propisuje zaobilaze, te da on kao takav nije dovoljan.
“To je tehnički dokument koji reguliše tehničke aspekte rada ove institucije, procedure, pravila i obaveze. Međutim, Poslovnikom se teško mogu sanirati konstrukcione greške koje su kod samih partija i pristupa poslanika. Nama je hronično potreban Zakon o Skupštini, čiji nacrt nije ni na vidiku, a koji bi, između ostalog, morao ojačati obaveze, kao i sankcije u odnosu na poslanike”.
Mirković podsjeća da je u prošlom sazivu Skupštine formirana radna grupa koja je trebalo da radi na izradi nacrta ovog zakona, ali i da se sastala svega dva puta, te da proizvoda rada koji su ugledali svjetlost dana nije bilo.
“Dakle, nema političke volje da se uredi rad Skupštine, iako se mijenjaju vlasti i sazivi, iz čega se zaključuje da takav poredak odgovara parlamentarnoj većini, ma ko je reprezentovao”.
Bošnjak ocjenjuje da se sankcije poslanicima ne smiju propisivati za izgovorenu riječ u parlamentu, ali da se mogu propisati konsekvence za nedolazak na sjednice što poznaju mnogi parlamenti:
“Svjedočimo tome da ima pojedinih poslanika što ih ni po pola godine nema u poslaničkim klupama, što je nedopustivo. Drugo je bojkot parlamenta za koji lično smatram da treba dozvoliti kao vid političke borbe, ali bojkot koji treba biti totalan a ne parcijalan i naravno jasno iskazan i obrazložen. No rješenja po pitanju konsenkvenci treba konsenzusom usvajati, kao uostalom i svaku izmjenu Poslovnika. Nažalost, ni to više nije praksa”.
Partitokratija, ogoljeni uskopartijski i lični interesi potpuno su progutali nejaku crnogorsku demokratiju, kaže Branka Bošnjak
Nekadašnja poslanica smatra da je “prilično mučna i otužna slika parlamenta zemlje koja pretenduje da bude prva nova članica EU”.
GREŠKE PRIKRIVENE MANIPULACIJAMA
Komentarišući saopštenje PES-a, Mirković ističe da se najjača partija u crnogorskoj skupštini “odavno koristi tom vrstom izgovora kako bi izbjegla sučeljavanje, prozivke i odgovornost”.
“Ukoliko ko pokušava da režira manipulativne predstave, to je upravo najbrojniji poslanički klub u Skupštini. Očigledno je da im je to nevješti bijeg od prikrivanja sopstvenih grešaka i nesposobnosti, kao i neispunjavanja obećanog. Od početka rada Vlade do danas, a u kojoj PES ima najviše kadra, ovo je postala jedna od najnetransparentnijih Vlada, što očigledno karakteriše i rad poslanika ove partije”.
Neodgovorno prema građanima
Mirković ocjenjuje da je učešće na odborima shodno partijskim interesima neodgovoran pristup poslu za koji su i vladajući i opozicioni poslanici izabrani:
“Imao sam priliku prisustvovati sjednici Odbora za evropske integracije čije su glavne teme bili Reformska agenda, ali i sporni sporazumi sa UAE. Poslanici opozicije su težili da ospore i preispitaju odluke Vlade, dok je jedina predstavnica partija iz parlamentarne većine jedva udostojila Odbor prisustvom. Ostala je samo toliko da loše pročita unaprijed pripremljeni govor podrške odluci Vlade i napusti sjednicu, ne ostavljajući priliku da joj neko od kolega iz opozicije postavi pitanje ili neko od gostiju iz Delegacije EU ili civilnog sektora”, podsjeća on, dodajući da je to “zabrinjavajuće loš odnos kako prema instituciji Skupštine, tako i prema svim ostalim akterima”.
Pitanja bez polemike
Bošnjak podsjeća i da je šef parlamenta Andrija Mandić iskoristio situaciju kada je dio opozicionih poslanika onemogućavao rad zakonovnog doma da prekine sjednicu, ostavivši pitanja upućena ministrima bez rasprave.
“Imali smo i slučaj, prilično nezapaženo je prošao, da je predsjednik Skupštine čak sebi dao za pravo da zaključi sjednicu prije nego su poslanička pitanja i došla na red iako su ih poslanici uredno postavili i imali pravo na polemiku sa ministrima. No, sve to prolazi”.
Bonus video:
